Što je šećerna bolest

Sve što nas okružuje treba energiju. Tako automobili koje voze roditelji za pokretanje trebaju benzin, električni dječji vlakovi struju, a lutke baterije. I ljudi, da bi mogli hodati, pričati, igrati se ili raditi, trebaju energiju.

I dok spavamo, trebamo energiju za disanje i rad srca. Izvor energije za ljude, dakako, nisu baterije ili benzin. Naša je energija hrana koju pojedemo. Da bi se hrana koju smo pojeli mogla pretvoriti u energiju, potrebno je da se prvo razgradi u GLUKOZU. To se događa u crijevima. Zatim je krvotok dostavlja do stanica. Stanice su mjesto gdje se glukoza pretvara u energiju.

Ali, glukoza ne može sama ući u stanice. Za to nam je potreban INZULIN. Šećerna bolest razvija se upravo zbog nedostatka inzulina. Inzulin je hormon koji izlučuje gušterača, koji zatim odlazi u krv i djeluje posvuda u tijelu. Njegovo je glavno djelovanje smanjivanje količine glukoze u krvi. Inzulin djeluje na staničnu membranu, koja postaje propusna za glukozu. Kada glukoza uđe u stanicu, izgori i pri tome se oslobađa energija, nužna za život svake stanice.

Bitno je obilježje šećerne bolesti (dijabetesa melitusa) povišena razina glukoze u krvi jer nema dovoljno inzulina da glukozu spremi u stanice. Razlikujemo dva tipa šećerne bolesti. Kod šećerne bolesti Tip 1 gušterača je potpuno ili gotovo potpuno prestala proizvoditi inzulin, pa ga u krvotoku uopće nema. Kod šećerne bolesti Tip 2 inzulina ima, ponekad i jako mnogo, ali on ne radi dobro. Zato ne uspijeva sniziti glukozu u krvi.

Kada dijete ili mlada osoba oboli od šećerne bolesti, riječ je o šećernoj bolesti Tip 1. Zbog toga se taj oblik bolesti zove i mladenačka šećerna bolest ili šećerna bolest ovisna o inzulinu jer takva osoba ne može živjeti bez dodavanja inzulina. Kod šećerne bolesti Tip 2 bolesnikovo tijelo proizvodi inzulin, ali taj inzulin ili nije dovoljno vrijedan da obavi svoj posao, ili je osoba odveć debela, a velike masne stanice trebaju znatno više inzulina kako bi propustile glukozu u sebe i dopustile da ona tamo izgori. Govorimo o otpornosti na inzulin. Važno je znati da onaj tko ima šećernu bolest Tip 1 ima jednu bolest, dok je Tip 2 druga bolest, iako obje bolesti obilježava visoka razina glukoze u krvi. Tip 1 ne prelazi u starijoj dobi u Tip 2. Ali, ako se onaj tko ima šećernu bolest Tip 1 jako udeblja trebat će znatno veću količinu inzulina.