Kako osjećaš da imaš šećernu bolest?

Ako nema inzulina, dolazi do porasta glukoze u krvi. Kako glukoza ne može ući u stanice, a iz hrane u krv i dalje dolazi dodatna glukoza, njezina razina u krvi postaje sve viša. Osobito raste nakon uzimanja hrane ili tekućine u kojoj ima šećera.

Kada glukoza u krvi naraste do 9 ili 10 mmol/L, bubrezi je propuštaju u mokraću (urin). Sama se glukoza ne može izlučivati, treba joj tekućina, a to je mokraća. Što je više glukoze u krvi, stvara se i izlučuje više mokraće. Ako imaš ŠEĆERNU BOLEST i ne liječiš je, moraš često i mnogo mokriti. Često to moraš raditi i noću. Kako gubiš tekućinu, postaješ neutaživo žedan i jako mnogo piješ. Radije piješ nego što jedeš.

Kako glukoza ne ulazi u stanice, one zbog toga nemaju energiju, pa si umoran i bezvoljan. A kako se glukoza gubi iz tijela mokraćom, ni jelo ne koristi, pa počinješ mršaviti. Koža i sluznice su ti suhe. Trbuh je uvučen i boli te. Tijelo ipak želi i dalje živjeti pa se trudi dobiti energiju od drugih tvari koje posjeduje. Razgrađuje vlastite bjelančevine i masti. Pri razgradnji masti stvaraju se ketoni. Ketoni su otrovni za tijelo, zakiseljuju ga. Vrsta ketona je aceton, koji se osjeća u tvojem dahu kao miris zrelog voća. Počinješ ubrzano disati, jer se tijelo nesvjesno brani, želi se riješiti ketona u izdisaju. Aceton i drugi ketoni izlučuju se i mokraćom. Osim njih izlučuju se i različite soli koje su neophodne tvojem tijelu.