Inzulin ključ života

OSNOVNI IZVOR ENERGIJE U NAŠEM TIJELU JE ŠEĆER (GLUKOZA).

Kao što automobilima za pokretanje treba benzin ili kućanskim uređajima električna struja, tako i ljudski organizam treba energiju. Šećer glukoza glavni je izvor energije za ljude. Energija nam treba za sve: trčanje, hodanje, pisanje, razmišljanje, stvaranje topline. Čak i dok spavamo, trebamo energiju za rad srca i disanje. Glukoza se pretvara u energiju u stanicama do kojih dolazi krvotokom. Međutim, za ulazak u stanice glukoza treba nosače, koji ne mogu djelovati bez INZULINA. Bez inzulina nema života.

KAKO GLUKOZA DOLAZI U KRVOTOK?

Nakon što pojedemo hranu, ona se u probavnom traktu razlaže djelovanjem probavnih enzima na osnovne sastojke, koji krvotokom dospijevaju u jetru i zatim po čitavom tijelu. U slučaju da je dotok osnovnih hranjivih tvari prevelik, jetra skladišti višak glukoze u obliku glikogena. Dodatni suvišak hranjivih tvari skladišti se u masnim stanicama u obliku masti. Te su nam zalihe važne jer se između obroka njihovi sastojci vraćaju u krvotok da bi ih preuzela jetra i od njih ponovno učinila glukozu. Tako dobivenu glukozu jetra krvotokom dostavlja svim stanicama.
Inzulin je tvar koja ima ključnu ulogu u stvaranju energije u našem tijelu. Sastoji se od 51 građevne jedinice koje zovemo aminokiseline.

Inzulin ubrajamo u skupinu tvari koje zovemo hormoni. Hormoni su tvari koje se stvaraju u žlijezdama s unutrašnjim lučenjem (endokrine žlijezde).To znači da se hormoni izlučuju u krvotok, kojim dospijevaju u sve dijelove našeg organizma. Na taj način nadgledaju rad organa.
Inzulin se stvara u gušterači (pankreasu). Sama gušterača sastoji se od dva dijela:
• veći dio, koji zovemo i egzokrini dio gušterače, proizvodi i u tanko crijevo luči niz enzima potrebnih za razgradnju hrane
• manji dijelovi zovu se Langerhansovi otočići, jer su poput otoka razasuti po egzokrinom dijelu gušterače.

Ti otočići zaduženi su za nadzor razine šećera u krvi te je proizvodnjom i izlučivanjem dvaju hormona stalno održavaju unutar graničnih vrijednosti. Poraste li razina glukoze prema gornjoj granici, počinje se u krv otpuštati inzulin, a učinak toga je spuštanje razine glukoze. U obrnutom slučaju, kada se razina glukoze približava donjim granicama, prestaje otpuštanje inzulina i počinje se lučiti drugi hormon, glukagon. Njegov je učinak suprotan učinku inzulina. Glukagon podiže razinu šećera u krvi.