Hitna stanja u osoba sa šećernom bolešću

Posve je razumljivo da je potrebna svakodnevna dobra regulacija glukoze u krvi. No, unatoč dobroj regulaciji možeš doći u opasnost. Te su opasnosti ketoacidoza i hipoglikemija.

Ketoacidoza se razvija u slučaju nedovoljne količine inzulina za trenutačne potrebe. Kada dolazi do ketoacidoze?

1. Ako ne znaš da imaš šećernu bolest pa ne primaš inzulin.

2. Ako si zaboravio uzeti dozu inzulina. No, to se događa tek iznimno.

3. Ako si u bilo kakvu stanju šoka pa tvojim krvotokom cirkulira mnogo različitih hormona kao što su kortizol, adrenalin i drugi. Ti će se hormoni pojačano lučiti u različitim bolestima, lomu kosti, prometnoj ili nekoj drugoj nezgodi ili u slučaju psihogenih šokova (svađe, tuge i sl.). Ti, tzv. hormoni šoka, pribavljaju tijelu glukozu iz različitih pričuva. Onaj tko nema šećernu bolest izlučiti će više inzulina, a ti u takvim situacijama moraš injicirati više inzulina. Pri porastu GUK koji traje dulje vrijeme glukoza prelazi u mokraću. Uz glukozu odlazi tekućina (glukoza osmotski povlači tekućinu iz organizma) pa dolazi do dehidracije (suha koža), žeđaš, često i obilno mokriš. A ipak, kako nemaš dovoljno inzulina, tvoje su stanice gladne, pa se počinju razgrađivati masti. Pri razgradnje masti, a bez dovoljno inzulina, nastaju ketoni. Ketoni su otrovne tvari. Vjerojatno poznaješ aceton. Ima miris sličan zrelom voću. Ketoni zakiseljuju tijelo. Dijelom se izlučuju mokraćom, a dijelom ih izdišeš plućima. Zbog toga se u tvojem dahu osjeća zadah acetona. Ako se to stanje nastavlja, mozak ostaje bez hrane jer i njemu treba glukoza. Kisela sredina mu ne odgovara, a ketoni ga oštećuju. Konačno gubiš svijest i iz stanja ketoacidoze zapadaš u komu. Kada si u tako lošem stanuju, može ti se pomoći samo u bolnici.

Jesi li već bio u takvu stanju?
Takvi bolesnici se osjećaju vrlo loše, očajno, ništa ne mogu, čak ni misliti. Često nisu svjesni kako su došli u bolnicu, niti znaju koji je dan u tjednu. U bolnici im pomažemo tako da im damo tekućinu u krvnu žilu i uz nju minerale koje su izgubili mokraćom. Dajemo im dakako i inzulin. U tome trebaju pomoći oni koji takvo liječenje jako dobro razumiju. Vrlo je važno da u tom stanju dobivaš točno određenu količinu i vrstu tekućine te odgovarajuće lijekove. No, možeš li spriječiti razvoj ketoacidoze? Obično možeš.

Pazi, neće svako povišenje GUK koje izmjeriš aparatom biti uzrokom ketoacidoze. No, moraš biti oprezan ako se loše osjećaš, ako žeđaš, često i obilno mokriš. Tada pogledaj mokraću. Ako u njoj ima ketona, izmjeri glukozu u krvi i ona će sigurno biti povećana. Možda ne jako, ali sigurno će biti iznad 14 mmol/L. Nazovi liječnika koji liječi tvoju šećernu bolest. Valja znati što je uzrok lošem stanju, jer taj uzrok valja otkloniti i, ako je moguće, liječiti ga. Pij dosta tekućine, ali bez šećera. Ako povraćaš, sam si ne možeš pomoći. Ali ako ne povraćaš, vrijedi pokušati. Prije obroka, recimo objeda ili doručka, uštrcaj si dozu inzulina koji trebaš primiti uvećanu za 20% ukupne dnevne količine inzulina. Tu dodatnu količinu inzulina daj u obliku brzodjelujućeg inzulina. Ako prije ručka ne dobivaš inzulin, ipak si uštrcaj inzulin brzoga djelovanja, i to 20% ukupne dnevne doze. Pri svakom mokrenju trebaš kontrolirati ketone u mokraći. Sve dok u mokraći ima acetona, stanje je opasno. Ako je stanje prije sljedećeg obroka isto ili samo neznatno bolje, opet uštrcaj, uz dozu inzulina koja je uobičajena za taj obrok, još i 20% ukupne dnevne doze inzulina u obliku brzodjelujućeg inzulina. Ako nakon dva sata još imaš u mokraći ketone ili se loše osjećaš, moraš otići u bolnicu.